Kayhan Kalhor međunarodno je priznati virtuoz na kamanchehu (gusle sa šiljcima) i kreativna snaga na današnjoj glazbenoj sceni. Zahvaljujući izvedbama tradicionalne perzijske glazbe, ali i brojnim glazbenim suradnjama ključan je popularizator perzijske glazbe na Zapadu. Erdal Erzincan, učenik legendarnog Arifa Sağa, jedan je od najpoznatijih folk glazbenika svoje generacije u Turskoj. Nastupao je i podučavao diljem svijeta i osnovao Bağlama Music Academy u Istanbulu gdje vodi bağlama orkestar sastavljen od svojih učenika.
Zajedničke izvedbe Kalhora i Erzincana prožete su tradicionalnom glazbom njihovih kultura – Perzije (Iran) i Anatolije (Turska). Naime tradicije klasične glazbe Perzije i Otomanske Turske imaju mnogo toga zajedničkog. Dijele drevni modalni skladateljski sustav poznat kao maqam, a improvizacija igra konačnu ulogu u izvedbi. Isto tako, regionalna narodna glazba ovih dviju zemalja ima mnogo toga zajedničkog: sličnost instrumenata, tehnike sviranja koje se koriste za te instrumente i oštre vokalne tehnike koje su toliko zajedničke planinskim krajevima i koristili su ga pjevači diljem ovog golemog područja. Naime, u vokalnoj glazbi od arapskog svijeta do Irana i Indije, prateći instrumenti nastoje oponašati nijanse glasa, često ponavljajući melodijske fraze ili djelujući kao mostovi između strofa, no oni tu tradiciju tumače kroz instrumentalane izvedbe, što je znatno odstupanje od tradicije u objema kulturama u kojima se pjevač smatra vodećim. Iako je tradicionalno pjevana poezija sastavni dio gotovo sve bliskoistočne glazbe, u ovom slučaju poeziju prenosi zvuk instrumenata, a taj apstraktniji način prenošenja emocija i duhovnosti uvijek je bio prisutan u istočnjačkoj glazbi. Zato je njihova glazba duhovna i emocionalna, poput molitve, nastoji uvući slušatelja u njihov duhovni svijet u kojem se kao u transu isprepliću ekstatični ritmovi s raskošnim melodijskim frazama.