Cyrille Aimee
The Wall Street Journal ju je proglasio “jednom od najperspektivnijih jazz pjevačica svojeg naraštaja”, The Guardian je napisao da je “suptilna i artikulirana pjevačica”, a New York Times da donosi “spoj Michaela Jacksona i Sarah Vaughan”, da je “drska jazz pjevačica koja stoji jednom nogom u tradiciji, a drugom u elektronici“ te da svoj glas, koji je kao “djevojački cvrkut”, “kontrolira preciznošću snajpera”. Svi oni govore o francuskoj za Grammy nominiranoj jazz pjevačici i autorici Cyrille Aimee.
Pohvale koje dolaze iz cijeloga svijeta zaslužila je svojim osebujnim, trenutno prepoznatljivim glasom i pristupom koji zasniva na spoju jazza, funka, šansone i flamenka, tradicije i futurističke elektronike… Veću pažnju u svijetu jazza pobudila je 2007. kad je pobijedila na natjecanju Montreux Jazz Festivala, a produbila 2010. kad je bila finalistica na Međunarodnom jazz natjecanju Thelonious Monk te 2012. kad je pobijedila na Međunarodnom jazz natjecanju Sarah Vaughan. Uslijedile su turneje diljem svijeta i snimanja albuma. Samo kao voditeljica sastava snimila je dvanaest albuma. Na snimanjima nekih pridružili su joj se slavni glazbenici, između ostalih Roy Hargrove i Joel Frahm. U njoj su osjetili neki poseban žar, iskričavost i otvorenost prema raznim utjecajima. Zapravo tome teži impulzivno, a improvizacija za nju nije samo tehnika nego način života. Naime, od malena je bila izložena raznim utjecajima; otac joj je Francuz, a majka iz Dominikanske Republike, odrasla je u Francuskoj, pjevala u pariškim i njujorškim kafićima i klubovima, ali i na ulicama raznih europskih gradova, kao i najprestižnijim svjetskim jazz festivalima, glumila na Broadwayu, u njujorškom kazalištu Apollo, osjetila autentičnost glazbe New Orleansa… Također potajice je pjevala uz logorsku vatru s Romima u romskim kampovima u Francuskoj što je produbilo njezinu strast prema spontanosti i slobodi u glazbi. (Davor Hrvoj)