Kubanski pijanist Roberto Fonseca, eklektični glazbenik je koji poštuje tradiciju kubanske glazbe, ali ne može odoljeti izazovu jazzističkih uzbuđenja. No, za razliku od većine glazbenika koji su se okušali u tom idiomu, koji polaze s osnova popularne glazbe, Fonseca svoj glazbeni jezik, afro-cuban jazz, gradi kroz klasičnu glazbu s naglašenom udaraljkaškom komponentom. Glazbenu estetiku i duhovnost stavlja ispred plesnih ritmova.
Kubanska glazba uvijek je ishodište svih njegovih projekata. Važan dio tog pristupa njegove su suradnje s glazbenicina koji su sudjelovali u projektu Buena Vista Social Club, u kojem je i sam sudjelovao u jednoj od inačica. Te su suradnje dokumentirane na samostalnim albumima zvijezda Buena Vista Social Cluba kao što su Omara Portuondo, Ibrahim Ferrer, Ruben Gonzalez, Orlando “Cachaito” Lopez i drugi. S tim je glazbenicima obišao svijet i stekao globalno priznanje. Poslije je suradnje ostvario i s drugim poznatim glazbenicima kao što su Raul Midon, Mayra Andrade i Fatoumata Diawara.
Glazba je njegova sudbina, nije ju mogao izbjeći, ona je odredila njegov život. Naime od rođenja živi u glazbenom okružju. Njegov otac Roberto Fonseca stariji bio je bubnjar, majka Mercedes Cortes Alfaro profesionalna pjevačica koja mu se pridružila na snimanju albuma “Zamazu”, a njegova dva starija polubrata iz prethodnog braka njegove majke s jednim od najutjecajnijih kubanskih glazbenika, pijanistom Chuchom Valdesom, su bubnjar Emilio Valdes i klavirist Jesus “Chuchito” Valdes Jr. Kao dijete svirao je bubnjeve, a u dobi od osam godina počeo je učiti svirati klavir. Kao četrnaestogodišnjak zainteresirao se za jazz i odlučio je eksperimentirati sa spajanjem američkog jazza i tradicionalnih kubanskih ritmova. Već sljedeće, 1991. godine, kada je imao petnaest godina, nastupio je na havanskom Jazz Plaza Festivalu. Predanost i strast prema glazbi potaknuli su njegovu želju za učenjem. Studirao je na kubanskom Instituto Superior de Arte, gdje je magistrirao kompoziciju. No, poput mnogih nadarenih kubanskih glazbenika, nakon što je stekao diplomu, napustio je Kubu kako bi pronašao svoj zvuk i stekao širi pogled na glazbu.
Ta širina ponajprije se odnosi na jazz. Primjerice njegov prvi album, En El Comienzo, koji je snimio s Javierom Zalbom i grupom Temperamento, 1999. je proglašen najboljim kubanskim jazz albumom. Osim toga album “No Limit: Afro Cuban Jazz” snimio je u Japanu. U tom razdoblju eksperimentario je sa spajanjem raznih stilova kao što su latino jazz, drum and bass, hip-hop, urbana glazba, naravno uvijek uz uključivanje afro-kubanskih ritmova.
Iskustvo intenzivnog rada, suradnji i turneja diljem svijeta, dovelo je Fonsecu do spoznaje da je njegova glazba spremna za oblikovanje zasnovano na vlastitim vizijama. Duboko je ponirao u osobni svijet kako bi skladao glazbu koja je rezultat integracije svih njegovih utjecaja: afro-kubanske glazbe, jazza, klasične glazbe i tradicionalne kubanske glazbe. Na osnovu toga stvorio je vlastiti glazbeni jezik koje se zasniva na jedinstvu raznolikosti i moći improvizacije. To mu je donijelo svjetsku reputaciju. Između ostalog, skladba “Llego Cachaito” s njegovog albuma “Zamazu” korištena je u filmu “Hancock” Willa Smitha iz 2008.
Davor Hrvoj